Kakvagod bila i štagod joj mogli zamjeriti, građanska inicijativa kojom se traži odgovornost nositelja vlasti u Kantonu Sarajevo rijetka je, ako ne i prva originalna i izvorna inicijativa građana na lokalnom nivou kojom se traži odgovornost vlasti prema građanima. Protesti kojima ova inicijativa rezultira i zahtjevi koji su postavljeni pokazuju da se ne radi o politički motiviranoj kampanji, već o legitimnom načinu ukazivanja na probleme i na nezadovoljstvo vlasti u Kantonu Sarajevo, a kojoj je direktan povod (ali ne i jedini uzrok) egzistencijalna nesigurnost na ulicama Sarajeva, zato što su zločini i neodgovornost postali dio naše svakodnevnice.

Međutim, nakon što je dio NVO vrlo oštro reagovao na sramotno saopštenje Vlade KS u kojem su pomenuti i unutrašnji i vanjski neprijatelji, a građani nazvani ruljom, nasilnicima i anarhistima, javile su se i druge NVO koje svesrdno podržavaju nosioce vlasti čije ostavke građani traže, koje se ograđuju od svih postavljenih zahtjeva, a neke čak indirektno i prijete onima koji protestima vrše pritisak na vlast. U prvoj grupi su NVO koje u velikoj mjeri predstavljaju tzv. profesionalne NVO koje su organizovane i rade po principima i na način na koji rade NVO u zemljama zapadne demokratije sa jasnim misijama i ciljevima postojanja. U drugoj su uglavnom one koje su nastale kao rezultat nesuvisle i nekoordinirane donatorske «projektne» politike pomoći zemljama u tranziciji (pogledati link Soros.pdf) ili one koje su osnovane kao «produžena ruka» vlasti, koju vlast finansira a oni je zauzvrat podržavaju kao «civilno društvo».

I sve ovo ne bi bio problem u društvu u kojem se podstiče različitost i kultura dijaloga, jer ne moraju ni sve NVO misliti isto o određenom pitanju. Ali, u situaciji kad građani, užasnuti groznim zločinima koji se na njihov očigled i na očigled vlasti svakodnevno dešavaju na našim ulicama, traže odgovornost onih koji zauzimaju čelne pozicije u gradu, prilično je nevjerovatno da ima NVO-a koji takvom zahtjevu mogu suprotstaviti suvisle kontraargumente. Jedni gradonačelnicu brane tzv. gender argumentima, što je onako kako je formulisano sumrak feminizma ako je toga kod nas ikad i bilo. Drugi, navodno, predstavljaju borce, pa ne može čovjek a da se ne upita: zašto borci (ako su ove organizacije njihovi legitimni predstavnici), koji su prilično obespravljeni i poniženi upravo od strane vlasti, podržavaju nesposobne ljude na vlasti i zašto su zbog njih spremni čak i suprotstaviti se građanima?

Možda odgovor nije teško naći ako se zna da se i jedni i drugi finansiraju iz kantonalnog budžeta (što, naravno, nije nikakvo opravdanje). A kad je o parama riječ, bilo bi dobro zahtijevati da se javnost detaljno izvijesti o tome koliko je budžetskih sredstava dato raznim organizacijama, u koje svrhe i s kakvim rezultatima? S druge strane, ne bi bilo na odmet međunarodnim donatorima ukazati na ove organizacije koje su direktno suprotstavljene, pa čak i neprijateljski raspoložene prema građanskim inicijativama kojima se traži odgovornost nosilaca vlasti, kako bi njihove stavove i reakcije imali u vidu kada budu, eventualno, razmatrali njihove zahtjeve za finansiranje raznih projekata «demokratizacije», «razvoja civilnog društva» ili «gender ravnopravnosti».

(OVAJ TEKST JE ZATVOREN ZA DALJE KOMENTARE)