Prema posljednjim informacijama koje su objavili bh. mediji, od gripe H1N1 umrla su još dva muškarca u Banjoj Luci i jedno dijete u Velikoj Kladuši. Kao da našoj nesretnoj zemlji nije dovoljno problema, u ljude se uvukao strah od nove pošasti poznate i kao svinjska gripa ili jednostavno “nova gripa”. Koliku ćemo cijenu platiti u ljudskim životima ostaje da se vidi i nadamo se da će biti što manja. Iz historije je poznato kako velike epidemije smrtonosnih bolesti mogu uticati na društveni i privredni tok, čak i na vjerski život. Epidemije kuge, posebno “crna smrt” 1347.-1349. godine, izazvale su veliki privredni i društveni preokret u Evropi u drugoj polovini 14. stoljeća. Samo u vrijeme “crne smrti” 1347.-1349. umrla je jedna trećina stanovništva Evrope (po nekim autorima čak polovina), a posebno je stradalo gradsko stanovništvo. Budući da su gradovi opustjeli, nije bilo dovoljno kupaca za poljoprivredne proizvode, a zbog smanjenja radne snage rasle su nadnice na selu. To je, pak, navelo zemljoposjednike da u strahu od bankrota ponovo uvedu neke već zaboravljene feudalne obaveze kao što je kuluk, a to je izazvalo brojne i veoma krvave seljačke nemire, na primjer u Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj. Opasnost od kuge pobudila je kod ljudi želju za punim uživanjem u životu, što se odrazilo na umjetnost. Recimo, čuveni Boccacciov Dekameron je priča o događajima za vrijeme epidemije kuge u Firenci 1348. Brojni socijalni zahtjevi bili su isprepleteni sa vjerskim zahtjevima, koji se mogu smatrati nekom pretečom reformacije. Bilo je to vrijeme velike opasnosti za crkveno pravovjerje kada gomila pokajnika ide iz grada u grad, buneći stanovništvo, služeći se pjevanjem, plesanjem ili čak javnim bičevanjem. Osim toga, epidemija je izazvala i etničke promjene na karti Evrope. Zaustavljena je njemačka kolonizacija istoka, a poljski kralj Kazimir dao je utočište Jevrejima koje su na zapadu optuživali za širenje epidemije, jer navodno namjerno truju bunare. Tako su epidemije kuge bile povod za veće naseljavanje Jevreja na istok Evrope. Sve u svemu epidemije kuge uzrokovale su veće promjene na sve aspekte života Evrope druge polovine 14. stoljeća nego bilo kakvi ratovi ili revolucije. Međutim, aktualna priča o svinjskoj gripi pobudila je najviše historijskih prisjećanja na pandemiju španske gripe, koja je zahvatila svijet 1918. godine. Do sada se smatralo da je ova gripa odnijela živote oko 20 miliona ljudi širom svijeta, što je dvostruko više nego što je stradalo u Prvom svjetskom ratu. Nove procjene epidemiologa govore da je od španske gripe ili njenih posljedica umrlo čak između 50 i 100 miliona ljudi. Gripa se pojavila posljednje godine Prvog svjetskog rata, kada su u zaraćenim zemljama mediji još bili pod cenzurom, dok se u neutralnoj Španiji o tome moglo slobodno izvještavati, pa odatle i naziv “španska gripa”. Pandemija je počela u martu 1918., a prema mnogim stručnjacima prvo se pojavila u američkoj saveznoj državi Kanzas, odakle su je američki vojnici prenijeli u Francusku. Do privremenog smirivanja situacije je došlo u julu 1918., ali niko nije ni slutio da je to samo zatišje pred buru. Dok je svijet 11. novembra slavio završetak velikog rata, po cijelom svijetu se počela širiti strašna vijest o novoj bolesti. Malo je ljudi koji su živjeli u to vrijeme, a nisu osjetili posljedice te pošasti. Strah je zavladao čitavim svijetom. Možda najstrašnije obilježje španske gripe bila je brzina kojom je odnosila živote. Ljudi koji bi normalno krenuli na posao, na primjer, umirali bi dok su čekali gradski prijevoz, u nekim gradovima je brzina umiranja bila takva da je ponestalo lijesova, a nakon što je sa jednim brodom gripa došla na pacifički otok Zapadna Samoa, samo za dva mjeseca umrlo je 20 posto stanovništva. Gripa je uzrokovala veliki strah od nepoznatog, jer naučnici nisu znali objasniti šta je njen uzrok niti su je mogli liječiti. Mjere koje su poduzete da se spriječi širenje bolesti kao što su karantini, zatvaranje pozorišta, kina, crkava i drugih javnih objekata, te naredbe o obaveznom nošenju maski na javnim mjestima došle su prekasno. U relativno kratkom vremenu pandemija španske gripe odnijela je više života nego bilo koja druga slična pandemija u ljudskoj povijesti. Ostalo je pitanje da li se moglo učiniti više na sprječavanju posljedica ove najstrašnije pošati u ljudskoj historiji. Istraživač ovog perioda John Barry je napisao: “U to vrijeme naučnici su dobro znali koliko je gripa opasna, znali su kako liječiti mnoge vrste sekundarnih bakterijskih upala pluća te su dali stručne medicinske savjete koji su desecima hiljada Amerikanaca mogli spasiti život. No političari nisu obraćali pažnju na te savjete.” Svaka sličnost između ove posljednje rečenice i aktualnog bh. trenutka je namjerna. [+]