U domaćoj javnosti odavno kruže mitovi o seksualnim deliktima nad djecom. Ovi mitovi nisu nimalo zanemarljiva prepreka prevenciji i otkrivanju ovih krivičnih djela.
U svjetlu najava zatvaranja Ureda visokog predstavnika, pitanje postojanja pravnog sistema BiH izlazi iz okvira izborne propagande i spekulacija u dokolici. Da li će se pokazati kako (načeto) zdravlje duha Daytona u (prinudnom) zdravlju slova Daytona dugujemo isključivo intenzivnim tretmanima međunarodnih aktera?
U (multi)nacionalnim državama, stvarni problem ljubavi između ljudi različitih pripadnosti nisu toliko ni oni sami, niti ta veza, već eventualni hibridni konstrukti čijim nastankom ona prijeti.
Zato što su o filmu pisali a da ga nisu gledali i u film učitavali sve što postoji, pa čak i ono što ne postoji, mi smo odlučili da zasada film ne gledamo i da pišemo oko njega – da bismo pisali o sebi.
Ironija je stvari da bi svojevremeno najavljivana varijanta filma A. Jolie, ona kontroverzna sapunica u logoru, možda i uspjela stvoriti neutralan sadržaj za rasplamsavanje poželjnog dijaloškog konflikta.
Nijedan od filmova o nama nije prošao bez zgražanja jedne ili druge strane. Ponekad i obje. Ako su tamo negdje 1997. rane još bile svježe, šta je posrijedi 2012.?
Šta je istina u filmu A. Jolie izuzetno je zabrinulo bh. javnost i sam vrh države. Filmska istina nam je tako postala veći problem od istine društvene zbilje.
U našoj javnosti imenovanje dolazi prije života, učitavanje prije umjetničkog značenja. U prostoru prepunom već izrečenih opisa, imenovanja, svrstavanja – da li je moguće išta novo?
Viđenje Zorana, raba božijeg, na riječi koje propagandu znače: „Blaženi su siromašni duhom, jer naša je država Bosna i Hercegovina. Blaženi su građani BiH jer plata ih čeka na nebesima.”
Država, koju u ovom slučaju predstavlja entitetski vrh, ima odgovornost prema javnosti i društvu, a ipak prećutno dopušta da jedan preduzetnik po vlastitom nahođenju ušutka političku javnu raspravu.
Čini se da godinama očekujemo ulov kakav nam je svojim filmom priskrbila Angelina Jolie, ulov koji znači povratak životu. Međutim, i ovaj pokušaj revitalizacije protiče u prepričavanju neizmijenjene i unaprijed zaključene priče o prošlosti. Smiješi nam se mrtvi kapital.
Taj neviđeni film je na neviđeno uspio da prouzrokuje još jedan sukob oko nečega što je tako-i-nikako-drugačije, iako niko nije imao pojma šta je TO, u stvari. Ali, uz nekoliko dosnimavanja i visprenih dosjetki, film nas je doveo ovdje gdje smo sad – na vrh liste najpoželjnijih domovina Univerzuma.
